< | lipanj, 2010 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
OVO JE JOŠ JEDAN MOJ BLOG, POSJEĆUJTE GA..... japanski jezik , lekcije_CBH
Blog će se isključivo radit o mome svakidašnjem žvotu i događajima.....Čitate ga na svoju ruku!
Zna biti dosta kronične depre...
I pokušavam ju zalječit na duže vrijeme,ako je moguče i izlječit...
Pjesme koje pišem također se tiču događaja koji su se dogodii... Well ...
Ponekad ubacima nešto o Japanu, animama i tak dalje....
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
High and mighty Color
Myt
VF
ako me budete htjeli na msn-u, addirajte me = yagamichi17@yahoo.com...
Ja chitam:)
Angel_of_darkness
Blue_Angel
Dark_knight_kik
Dirty_Hellangel
Flokix
xxxlost_butterflyxxx
Mrak_66
Nihonkichigai
No_name
Zeo
Japanske lekcije_CBH <- MOJ DRUGI BLOG
IME:Akira
DATUM ROĐENJA: 28.12.1989
HOBI:Crtanje u bilo kojem smislu, al' mi je ipak naj manga crtanje... pisanje priča i pjesama...slusanje mjuze...
MJUZA:Slušam rock,metal,death,black metal, goth i sve u tom stilu...
GRUPE :HIM,Evanescence,Bullet for my valentine,Green day, Satyricon,Slayer, Kreator, Korn,Rosetta stone, Marilyna Mansona,My chemical romance, Simple plan i jos puno sličnoga,,,...
JAPANSKE GRUPE:High and Mighty Color, Dir en Gray,Blood,La Cryma Christi, Pencilin...
FILM:Volim gledat kriminalističke filmove,drame,i ponekad koju komediju,teen horrore, ...
VOLIM: Iskrenost,povjerenje,crno, tamu, mrak,magic,pisanje pjesama,dobre priče,pun mjesec,kombinaciju crveno-crno,mače,samostalnost,kad covjek ima svoje a ne tudje ja.....
MRZIM: Lažna prijateljstva,naciste i rasiste ,ljude koji se uvlače svima u guzicu,slatke i "nevine" ljude,bezobrazno-umišljene ljude,svoje odluke u zivotu, povodljive ljude, neimat nista novaca u sebe,gubljenje stvari,pse,skolsku praxu,skolu, pretvaranja, bezobraštinu, iskazivati emocie in public, xd...večinu ljudi, tj, nije da mrzim neg nebi ih htjela u svojoj blizini,,,, Fuck tham,,,
Oh, dođoh sa velikih visina.
Blažen među svetima
Tražen među krivima...
Koračaš bodljikavim putevima..
Nosiš teret tuđh grijeha..
Krilima lagano zalepršaš..
Pahulje ljubavi pospeš po tlu...
Osmijehe na licima stvaraš...
Ali i dalje u dubini znaš i osjetiš
da nije sve tako krasno...
Nisi sretan,
nemaš ono što ti želiš.
Padaš...
Padaš duboko...
Legneš na užareno tlo
i čekaš
i čekaš...
''Bože molim te prihvati me,
uvjek sam s tobom bdjeo
dok nikoga blizu nije bilo,
znaš da mi je žao i krivo,
znaš da mi je žao što sam htjeo,
jednu želju da mi daš.
Uvjek sam čezno čekao,
tvoj blagoslov stekao,
ali sada te stvarno molim
dopusti me da iskreno volim.
Klečim i molim te
Ostavi me sad.
Idem dalje crnih krila,
krvave duše i srca gnjila.
Zalepršam svojim polomljenim krilima tame
Oh princu moj, učini da svi pate.
Osim onih kao što sam ja,
njima neka sreća uvijek bude prisutna.
Kao prvo sretna vam svima NOVA GODINA!!!
I evo već je 13.1... ajme kako brzo vrijeme prolazi ili je to pak to samo meni.
Za čas će opet doći uskrs, proljetni praznici, ljeto, pa opet sve u neki začarani krug... Sve me to pomalo i plaši...Što se tiče mene, imam tolikih planova, promjena i drugih stvari,,, Samo nemem volje,,, To me toliko živcira,, Svaki dan sve brže prolazi, a ja sam svaki dan umorna i bezvoljna,,,
Mislim da je najgore kad čovjek nema volje ili nade, nekako sve drugo spada u drugi plan,,,, Et , ja sam vam se nakratko javila , neam pojma kad će se to opet dogoditi,,,Al' et pozdravljam vas sve do drugi put,,,,
Ev ja se tu sjetila u 4 sata u jutro pisat blog, Čudo da još uvijek donekle mogu normalno funkcionirati... Hmmm!,,,, Insomnia opet dere XD,,,,, Inače,,,,Da,napokon sam se i ja promjenila,,, Bar na toj razini da ne gledam istom patetikom na svijet kao prije,,,, Također se i sve oko mene izmjenjalo opasnom brzinom. Poneki ljudi su sada zaista pokazali svoje pravo lice, Hmm,,,Ne znam , Kad se osvrnem u prošlost i uvidim kakva sam zapravo bila, moji pogledi na svijet, na moj život,,, Da mogu reći, promjenila sam se i još se mjenjam,,,, Odrasla još nisam,,,, XD.. Iako bi po nekom ''pravilu'' trebala,,,,, But fuck d rules.., Ajd,,,, Vidimo se,,,, Ne ću se duže vrijeme vraćat na blog,,,,, Al' trudit ću se da vam tu i tamo dođem scommat nešt ,,,, Peace .....
Pjesma koja na neki način opisuje moj život.
Sjedim u kutu sjena sama,
nitko oko mene samo ja i Tama!
Problem postaje još i veći,
kad oko mene viču "nešta reci"!!!
Ja onakva iznenađena, otuđena
ništa ne primjećujem jer sam zamišljena!
U svm malom kutku ostavljena
u svom svjetu zaboravljena.
" Problemi me zarobili,
sudbinu označili.
Jedino što reći mogu,
je da se zahvaljujem bogu! "
Sa grižnjama koja čine nebo i more,
onda pomislim da je moglo biti i gore.
Sve što u ovom životu činim
daleko je od onoga što stvarno osjetim!
Dal' me to čini lažljivim???
Koračam kroz tamne prostore zasjenjenih mjesta,
sjene boli i očaja prekriše mi dušu koja nesta.
Mučenja i izjedanja, patnje bez kajanja,
postaše moje sjene razaranja.
Sjetlost i ljubav su ljepota življenja, život bez srama,
neispričana istina,neispavane noći,pitanja gdje je sada karma???
Želje za osvetom i mržnjom, sada još su više.
Vratiti i kazniti, gadovima vratiti sve što im se piše...
Želim samo jedan san da me vodi,
moja nadanja stvarnošću da rodi.
Da upoznam novu stranu života i sreće,
napokon uspone i hrabrosti veće.
Upoznala sam svjetlost, svoj novi dom,
pokazuje mi putove bez kraja gdje može biti sve po mom.
Bježanje od mraka, al' ja sam pre slijepa da to vidim,
Toplina i raskoš, al' pre hladna da to osjetim.
Ali ipak mislim da se u tom nisam snašla,
moj život su sunca koja su već odavno zašla.
U tami i sjenama bjesnoća i tuga vlada,
al' to je jedino mjesto gdje sam se snašla,
gdje moja duša pripada.....
Hladni je dan vani,a ja ništa manje hladnu pjesmu pišem.
U toploj kući,na prividu ugođaj,toplina me grije,al ja zato ništa lakše ne dišem.
Kao i dosada i odsada uvjek mi neki teret neprestano dušu guši.
Nož u srcu i krv usporena, tiha, hladna, al još uvjek teče da mi se duša ne osuši...
U danima prošlosti tugu bi isplakala, dok bi razočarenja čvrsto sakrivala.
Dušu bi lječila snagom, pjesmama i nadom.skroz dok tu zalihu nisam potrošila.
Sad se ljek zove nešto jače, što mi um isključi, dušu zalječi, a tjelo uništi.
Koliko ću još moći ovako, samodestruktivno i bezobrazno, sada uništavajući i svoje tjelo...
Žalim što nisam bila pametnija,što sam popustila svojim glupostima.
Sada zarobljena u taj krug, zavezanih ruku, prepuštena svojim ludostima.
Jedna velika sjena nadvila me, zasjenila me , život iz mene vadi...
Ali ja jedno jedino želim znati, tko je ona i zašto mi to radi???!!!
Ev ne znam šta bi mogla napisati. Nije mi lako ovih dana pogotovo zato što ljudi misle da sam sada napokon sretna sa svojim životom, al nemogu im to zamjeriti jer to je slika koju im predstavljam,,, Ne želim da me ljudi stalno žale il' znaju po tome da mi je život koma,,,, Zato iskreno draže mi je lagat i tugovat u sebi, da nitko ne zna...
Lakše je nabacit lažni osmjeh i reći napokon sam super, sretna!
I nitko te više ne osuđuje :)
Loše sam,,,,
Stvarno se osjećam užasno...
Radim opet ono što ne želim, protiv svoje volje, ali opet da bi se osjećala bolje....
Opet sam onaj stup bez osjećaja, što nabaci smješak na lice i sve je ok....
Ali nije, jer to samo ja znam....
Neće biti uredu, neće skroz dok ja to ne osjetim.
Ponekad se pitam koji vrag one moje rječi "IMA NADE" znače....
Ni sama više ne vjerujem u njih....
Evo opet sam se došla izkukat ovdje...
Ali, stvarno trebam mjesto gdje ću istresti to iz sebe...
Gdje će me netko saslušat, a da ne moram gledat sažaljenje ili nešto slično u nj. očima.
....
Evo me ljudi nazad....
Prošlo je zbilja podosta vremena.
Udaljila sam se zbog mnoštva razloga, i osobnih i mehaničkih.
Net mi je štekao cijelo vrijeme, malo radi malo neradi, tipkovnica bila sjebana. Pola slova il štekalo il se krivo pisalo. Imala sam puno posla i oko škole. Treala sam past razred zbog raznih nesporazuma, ali su se odlučili dati mi zadnju šansu. I sad dok su svi već maturirali ja tek riješavam razredni... Ah samo da ne zabrljam. Što se tiče društva sve se nešt poraspadalo.. S onim tipom sam raščistila račune i sad smo si opet ok, al ne viđamo se više kao prije. Onak samo ponekad, al tak mi sad i odgovara, pa je ono ok valjd....
U međuvremenu imala sam i dečka, dobro ta veza baš i nije dugo trajala, raskinuli smo brzo i to mojom krivicom. Nije uspjela funkcionirati jer sam bila pre živčana i htjela sam biti nasamo jer me mučila škola, tj ovi razredni koji su tada ovisili dal ću past il ne godinu.Počela sam gledat novi anime: Fushigi Yuugi , i čini mi se dobar.Napisala sam još dvije nove pjesme koje ću stavit na blog malo kasnije....I tak...Sam se nadam da će oko škole napokon sve ispasti oke. Joj i ja sve sebi dozvolim da radim na teži način.
Najgore je kad znaš da radiš grešku. Kad ju ponoviš, svi ti nešto pametuju, a ti to znaš i sam. I nakraju se osjećaš i znaš da tvoj najveći neprijatelj si ti sam.
Ravnoteža života
Živim ja živim, al samo fizički,
umorna iznutra, mrtva psihički.
Bijahu ja jednom "Pale sam na svijetu"
ostavljena,usamljena, sama na planetu.
S bolovima svoje slomljene duse,
il s grižnjama savjesti što mi mozak suše,
nemogu više iz dana u dan da sve više patim
da se uništavam, ubijam i pokušavam prošlost da vratim.
Dok o propalom ovom životu i smrti razmišljam ja,
kome će falit lažan osmjeh moj, moja odsutnost, nisam sigurna.
Netko kao ja ima jedino sebe samog
i vjeru u nešto što nije stvarno.
Al drugi su okrutni...
I to su mi uzeli...
Uzeli su i ovo malo života u meni što ima,
zbogom ljudi, zbogom svima...
Sad je red na kraj crveni
i da isteče ovaj tračak života u meni...